Amniocenteza je invazivni zahvat koji se provodi tijekom trudnoće, kako bi se dobile određene informacije o bebi, uzimanjem uzorka plodne vode u kojima se nalaze fetalne stanice i određeni kemijski spojevi.

Najčešće se amniocenteza obavlja zbog kariotipizacije, tj. pregleda bebinih kromosoma kako bi se vidjelo postoji li neki kromosomski problem (npr. Downov sindrom, Patau sy, Fragile X sy, Turner sy, Edwards sy) te se u tu svrhu najčešće radi RACZ (rana amniocenteza) između 15. i 17. tjedna.

Zahvat se može obaviti i kako bi se procijenila zrelost fetalnih pluća, provjerila kompatibilnost Rh-statusa krvnih grupa, dekompresija pri povećanoj količini plodne vode te proveli testovi na neke genske bolesti (npr. cističnu fibrozu).

Amniocenteza može biti ponuđena ako trudnica ili partner imaju neku gensku bolest ili već imaju dijete s nekom nasljednom bolesti, zatim ako je u nekom od testova probira (double test, triple test, rani kombinirani probir) uočen povećan rizik za kromosomopatije, ako je trudnica starija od 35 godina (zastarjela indikacija) te ako se ultrazvučno vide određeni markeri koji mogu upozoravati na bolesti kromosoma.

Prije zahvata liječnik će napraviti ultrazvučni pregled kako bi se vidio položaj i biometrija bebe te položaj posteljice i raspodjela plodne vode.

Zatim će oprati trudničin trbuh kako bi se smanjila mogućnost infekcije.

Pod nadzorom ultrazvuka iglom će ući kroz kožu i trbušnu stijenku u maternicu te uzeti uzorak plodne vode (najčešće od 15 do 30 ml).

Tijekom zahvata načelno se ne osjeća bol nego samo nelagoda. U rijetkim slučajevima možda će biti potreban dodatni ubod, a također je moguće da i nakon pregleda uzorka u citogeneteskom laboratoriju ne bude pronađena dovoljna količina fetalnih stanica pa se zahvat mora ponoviti. Ako trudnica ima Rh(D) negativnu krvnu grupu, dobit će injekciju kako bi se spriječila moguća Rh-imunizacija.

Rezultati amniocenteze bit će gotovi za 2-3 dana ako se radi FISH-tehnika, a “klasično” testiranje može potrajati do 3 tjedna.

Zahvat nosi mogućnost za određene komplikacije.

Najčešća je otjecanje plodne vode koje je uglavnom oskudno te često spontano prestane. Ako otjecanje ne prestane, povećava se rizik od gubitka trudnoće te infekcije pa je potreban nadzor.

Također moguć je prijenos nekih infekcija s majke na dijete, ali i ozljede bebe tijekom zahvata, no to je vrlo rijetko.

Rizik za spontani pobačaj nakon amniocenteze je oko 1/200-300.

Nakon zahvata mogu se osjetiti blagi kratkotrajni grčevi. Na dan zahvata ne propručuje se imati spolni odnos niti se baviti fizičkim aktivnostima.

Ako se pojave grčevi, otjecanje plodne vode ili porast tjelesne temperature, potrebno je javiti se liječniku.

Milan Pavlović, dr.med.

za BIPO KLUB