Djetetov motorički razvoj odvija se prema određenim zakonitostima i redoslijedu.

Svi znamo da se dijete prvo okreće s leđa na trbuh i obrnuto, zatim sjedi, puže, ustaje, hoda. . . Roditelji promatraju, prate i lako opažaju promjene u ranom motoričkom razvoju svojega djeteta.

Jednako tako su vrlo zabrinuti ako pojedina faza motoričkoga razvoja izostane ili kasni. Tada zdušno vježbaju sa svojim djetetom kako bi mu pomogli da stane na noge i prohoda.

Međutim, djetetov motorički razvoj ne završava hodanjem – pred njim je još mnogo motoričkih vještina kojima moraju ovladati.

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator

Prvi djetetovi pokreti započinju već u majčinoj utrobi, i majci su „dokaz“ novog života koji nosi u sebi. Oni postupno od nesvrsishodnih prerastaju u svrsishodne, od jednostavnih u složene.

Kada gledamo male bebe, najprije ćemo primijetiti mahanje ručicama i nožicama. Djeca imaju instinktivnu potrebu za pokretom, pomoću kojeg stječu pojam o vlastitom tijelu i odnosima u prostoru.

S vremenom, kroz proces sazrijevanja i stjecanja iskustava, dijete razvija kontrolu nad svojim pokretima, uspijeva ih pretvoriti u ciljane aktivnosti pomoću kojih uči o sebi i svijetu oko sebe. Tako promatranjem i stavljanjem ručica u usta trenira vid i ojačava mišiće lica, važne za kasniji razvoj govora, a hvatanjem predmeta istražuje svoju okolinu. Dakle, djeca već od prvog dana, iako leže, naporno rade!

U samom početku dijete najviše vremena provodi spavajući i hraneći se. No, već u dobi od jednog mjeseca primijetit ćete neke promjene. Dijete postaje „budnije“, počinje slušati dok mu se obraćate, promatra vas te se povremeno pokreće kako bi dobilo vašu pažnju.

S navršena tri mjeseca života dijete postaje budno i aktivno. Postupno gubi mnoge novorođenačke reflekse i ostvaruje voljnu kontrolu svojeg tijela.

Do devetog mjeseca života kod djeteta se događaju velike promjene. Ono uči koordinirati svoje perceptivne sposobnosti (vid, dodir i sluh) te učenjem motoričkih vještina razvija sposobnost hvatanja predmeta, preokretanja s trbuha na leđa i s leđa na trbuh, čak i sjedenja.

Do dobi od 12 mjeseci dijete će postati vrlo pokretno. Sposobnost kretanja s jednog mjesta na drugo dat će djetetu prvi doživljaj samostalnosti.

Dijete koje ulazi u drugu godinu života počinje hodati i polako pričati. Penje se po namještaju, nespretno trči, šara po zidovima i uglavnom se zabavlja na način da ispituje granice postavljene pravilima i vlastitim razvojnim sposobnostima.

U dobi između druge i treće godine života dijete, uz ispitivanje granica, počinje uočavati vršnjake i uključivati se u prve oblike kooperativne igre. Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na prstima, vozi tricikl. Stupanj razvoja motorike omogućuje mu i veću samostalnost, pa se ono sada može samostalno hraniti, otvarati vrata, držati čašu u jednoj ruci, samostalno prati ruke i odijevati se.

Igrajte se…

Razvoj svake motoričke vještine (hvatanje, okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, ustajanje, hodanje uz oslonac ili samostalno hodanje) zahtijeva od djeteta iznimne napore, pri čemu se ono suočava s brojnim novim izazovima.

Uspješnost i brzina u svladavanju raznih vještina ovisi o genetskim predispozicijama, ali i o količini i uvjetima vježbanja. Stoga je djetetu prije svega potrebno osigurati uvjete za vježbu.

Kako bi dijete osvijestilo svoje tijelo, potrebno mu je pružiti što više fizičkog kontakta, nježno mu pričati, uspostavljati kontakt očima. U tu svrhu korisne su masaže u kojima ćete uživati i vi i dijete, a škakljanje i poticanje na smijeh učvrstit će trbušne mišiće.

• Kada djetetu pokazujete igračke činite to s udaljenosti od jednog metra kako bi je dijete moglo fokusirati. Igračku pomičite polako u svim smjerovima. Dijete će, prateći pogledom predmet, ujedno sve bolje kontrolirati glavicu.

• Kako biste potakli svog mališana da aktivira svoje ručice, stavite mu narukvice sa zvončićima. Zvuk će ga motivirati na istraživanje.

Kada dijete dovoljno učvrsti vratnu muskulaturu, vrijeme je za igre na podu. Tada mu često mijenjajte položaje.

• Kada ga polegnete na trbuh, postavite igračke oko njega koje će ga motivirati na odizanje trupa. Dok leži na leđima, koristite mobile za kojima će posezati. Posebno su motivirajući oni koji proizvode zvuk kad ih se dotakne. Koristite i različite teksture koje djeca vole istraživati.

• Kasnije provodite vrijeme na podu, igralištima, u parkićima i u prirodi. To su najbolji „poligoni“ za vježbu.

Potičite ravnotežu i pokretljivost postavljajući razne predmete oko djeteta koje sjedi. Rabite predmete koje dijete može sa sigurnošću stavljati u usta. Često su razne kutije, plastične boce i šuškavi papiri najzanimljivije igračke.

Postanite i vi aktivni sudionik igre. Potičite ga na davanje i uzimanje predmeta („daj mi“, „dam ti“), gradite toranj i veselite se s djetetom kada ga uspije razrušiti.

Promatrajte slikovnice i potičite pokazivanje prstom (u početku vodite ruku). Igrajte se „skrivača“ (pokrivajte se npr. kuhinjskom krpom pa nek’ vas dijete nađe, ili pokrijte njega pa nek’ se samo oslobodi krpe).

Kotrljajte loptu po podu i tražite od djeteta da ju kotrlja prema vama. Ne pospremajte igračke u kutije, već ih postavite na različita, djetetu pristupačna mjesta, kako bi ga poticale na kretanje.

Pratite razvoj i mogućnosti svojega djeteta. Potičite ga na aktivnosti primjerene njegovoj dobi i sposobnostima jer su one tek tada stimulativne i poticajne za dijete. S vremenom mu dopustite manipulaciju sitnim predmetima kako bi razvilo „pincetni hvat“ (hvatanje sitnih predmeta palcem i kažiprstom). Potičite dijete na samostalno hranjenje, ali ga nikad ne ostavljajte bez nadzora i budite naklonjeni prema neredu.

Kupanje pretvorite u mokri poligon za igru. Tada koristite čašice i pretačite vodu bez straha od prolijevanja, koristite spužve koje će dijete stiskati („žmikati“) i na taj način ojačati svoje šake.

Šarajte kredom po ploči, pločniku… Crtajte prstima i dlanovima, pastelama, bojicama, flomasterima… Trgajte papir, režite škarama, lijepite. Uključite svoje dijete u sortiranje rublja, postavljanje stola, vješanje rublja kvačicama… Sve su to aktivnosti koje razvijaju spretnost.

Nespretna djeca

Ako dijete nerado sudjeluje u nekoj aktivnosti, to je pokazatelj da mu je ta aktivnost teška. Ne zanemarujte tu činjenicu!

Potičite i pratite svoje dijete. Ako primijetite odstupanja, obratite se stručnjaku, jer su teškoće grube motorike prisutne kod oko 15 % djece.

Ovdje se, u većini slučajeva, radi o „nespretnoj“ djeci. Te teškoće utječu na razvoj mnogih vještina, poput fine motorike (nužne za svladavanje školskoga gradiva), motoričkoga planiranja (npr. koliko brzo moram trčati da bih ulovio loptu), koordinacije i mnogih drugih.

Posljedice ovih teškoća mogu se odraziti na samopouzdanje (odbijanje sudjelovanja u novim aktivnostima), socijalni razvoj (isključivanje „nespretne“ djece iz igre), ponašanje, učenje, pamćenje, itd.

Motorika je važan temelj za cjelokupni razvoj. Ona je „motor“ što ga dječja znatiželja pokreće na stjecanje iskustava iz kojih djeca uče sve ostalo. Ljudsko je tijelo po rođenju neformirano i njegov razvoj ovisi o izazovima i stimulaciji iz okoline. Budite toga svjesni i pužite, trčite, penjite se, šarajte, režite… igrajte se sa svojim djetetom! Često su prljave ruke, poderane hlačice i krasta na koljenu znak dobre zabave i poticajnog razvoja! 

www.pitajmamu.hr