Do kad je dobro da dijete spava u istom krevetu s mamom? Je li to uopće dobro? Koje su prednosti popularnog bedsharinga, a koji njegovi nedostaci?

Spokoj tijekom sna važan je za odrastanje

Mišljenja oko dijeljenja kreveta (dakle, bedhsaringa) uvijek su bila podijeljena. I to ne samo među roditeljima, nego i među stručnjacima. Dok je god tako, zbilja neće postojati jednoznačan odgovor na pitanje do kad bi dijete trebalo spavati s mamom u istom krevetu. Međutim, oni roditelji koji se odluče na taj način odgoja bi trebali znati da ipak postoji neka granica do kad je to prihvatljivo.

– Roko ima osam godina i još uvijek mu je draže prespavati između supruga i mene nego u njegovu krevetu. Iskreno, meni to nimalo ne smeta jer on će uvijek biti moja beba, ali suprug je taj koji inzistira na potpunom ukidanju te prakse. Dok mi srce govori da zauvijek možemo ovako spavati, bolna i ukočena leđa ujutro, ali i glava koja zna da se Roko treba odvojiti od nas, govore drugačije – govori Katarina.

Zagovornici dijeljenja kreveta s djecom ističu kako se osjećaju sigurnije, mirnije, zadovoljnije i kao takvi su i tijekom dana odmah bolji roditelji. Osim toga, dijete koje spava s majkom će lakše biti umireno jer će vrlo brzo početi pratiti disanje majke koja je već umirena, samim tim što je beba uz nju.

“Bebe koje spavaju s mamama doje češće od beba koje spavaju samostalno, a opće je poznato koliko dobrobiti donosi konzumacija majčina mlijeka.“

Svakako kao prednost treba istaknuti i privrženost. Djeca koja odrastaju s tim posebnim spokojem i osjećajem privrženosti koji se javlja samo za vrijeme spavanja, sigurno će odrastati s puno manje stresa.

Noć je jedino slobodno vrijeme za mnoge roditelje

S druge pak strane, tu su i oni roditelji koji od prvog dana uče svoju djecu na njihov krevetić, a često vrlo brzo prijeđu i na njihove sobe.

– Kod nas se od prvog dana znalo pravilo: nema spavanja s nama u krevetu. Onog trenutka kada žena i muž postanu roditelji, izgube gotovo svaki slobodan trenutak koji će biti samo njihov. Kako smo tijekom dana posvećeni i usredotočeni isključivo na dijete, dogovorili smo se da će naše ostati noći. Naravno, s bezbroj buđenja u prvim mjesecima i nula spavanja. Možda je to bio teži način, ali nama je sigurno draži – govori Mihaela, mama 1,5-godišnje Gabrijele.

Kada je riječ o kritikama glede jednog ili drugog roditeljstva, u posljednje vrijeme su češće one koje se tiču dijeljenja kreveta s djecom.

“Argumenti zašto to ne bi trebala biti praksa govore kako djeca koja spavaju s roditeljima postaju razmažena, nesamostalna, sporije sazrijevaju i slično.“

Međutim, puno je psihologa koji zagovaraju baš to, tzv. privrženo roditeljstvo ističući kako će takva djeca postati nježnija (nipošto slabija!), emotivno stabilnija i empatičnija.

Prelazak u vlastiti krevetić može biti izazovan

Naravno, djeca neće vječno spavati s mamom u krevetu. I u prelasku u vlastiti krevetić, vrlo je važno da on bude postepen i nenagao. U tome ti od velike pomoći mogu biti plišanci, dekica i slični predmeti koji će djetetu donekle pružiti osjećaj sigurnosti.

Mnogi psiholozi tvrde kako bi dijete već od godinu dana starosti trebalo spavati u vlastitom krevetu. Naravno, s mogućnošću da s vremena na vrijeme mogu “prenoćiti” kod mame i tate. Budući da je svako dijete individualno, kao i u mnogočemu i ovdje je najbolji savjet koji će ti netko dati taj da osluškuješ potrebe djeteta i da se prema tome ravnaš. Ako dijete ima problema sa spavanjem, spava isprekidano ili nemirno, onda je bolje dopustiti mu ušuškavanje s tobom.

S druge pak strane, prelazak u vlastiti krevetić, a posebno u vlastitu sobu može biti poprilično izazovan period. Daj vremena i sebi i djetetu (i tati) i ne brini toliko. Tvoj mali princ ili princeza će biti potpuno sigurni i u susjednoj sobi.