Simptomi kod novorođenčeta zbog kojih ne trebate brinuti

8 min čitanja

Saznajte kada su bebin plač, bljuckanje i povraćanje, neobična stolica, različiti osipi i povišena temperatura zaista razlog za odlazak k pedijatru, a kada je riječ o nečemu što možete sami riješiti ili će čak proći samo od sebe.

Čak i ako se sami ne žurite doktoru zbog svake zdravstvene tegobe, kad dobijete dijete, mogli biste se pretvoriti u pravog hipohondra. To se dogodi mnogim mladim roditeljima, koji zabrinuto jure pedijatru, ili čak na Hitnu, zbog svake povišene temperature, neobične stolice, osipa ili pak glasnog plakanja svog novorođenčeta. Ako ste i vi jedan od paničara, ne brinite, niste sami. A kad steknete više iskustva i uvjerite se da je u većini ovakvih situacija ipak sve u redu, moći ćete ostati prisebni i procijeniti je li odlazak liječniku zaista potreban. Do tada, pročitajte savjete stručnjaka o tome koje simptome kod svog djeteta možete ignorirati, a zbog kojih je ipak potrebno potražiti pomoć.

Beba vrišti satima

Ako se to događa prvi ili drugi put, uglavom nema razloga za paniku, no ako je beba izrazito razdražljiva svaki dan kasno popodne i navečer, imate razloga posumnjati na kolike. No čak ni to nije strašno kao što bi vam se moglo činiti. Bebe koje imaju kolike mogu se činiti kao da jako pate, no možete ih umiriti, barem na neko vrijeme, metodama kao što su povijanje ili ljuljanje. “Katkad pomaže i nošenje u uspravnom položaju, stimulacija dodirom, tj. masaža trbuha u smjeru kazaljke na satu”, kaže dr. Alemka Kekez Jaklin, pedijatar – gastroenterolog iz Poliklinike Helena.

Prema njezinim riječima, u manje od pet posto djece koja imaju epizode neutješnog plača nađe se organski poremećaj, i to najčešće urinarna infekcija. “U tom slučaju, uz kolike često vidimo temperaturu, slabo uzimanje obroka, slabo napredovanje na tjelesnoj masi i slično. Isto tako dolazi u obzir alergija na proteine kravljeg mlijeka, no kao i kod urinarne infekcije, uz to su obično prisutni drugi simptomi: suha ili atopijski promijenjena koža, nedostatan prirast na tjelesnoj masi, proljevaste stolice ili tračci krvi u stolici.

Iritabilnost djeteta može biti i posljedica zbivanja vezanih uz središnji živčani sustav, što je popraćeno s odstupanjem u neurološkom razvoju ili povraćanjem. Od akutnih poremećaja izvor iznenadnog naleta neutješnog plača može biti invaginacija -uvlačenje jednog dijela crijeva u drugi dio, ali i tada redovno imamo dodatnu simptomatologiju – bljedilo, klonulost, povraćanje, krv u stolici… Osim toga, takvo stanje se događa naglo i intenzivno, uz progresivno pogoršanje općeg stanja djeteta, koje izgleda bolesno, što kod dojenačkih kolika nikad nije slučaj”, kaže dr. Alemka Kekez Jaklin.

Bljuckanje i povraćanje

Bljuckanje obično više uznemiruje roditelje, nego samu bebu. Osim što se probavni sustav još uvijek razvija, razlog pojačanom bljuckanju može biti i halapljivo sisanje, zbog kojeg beba, pored mlijeka proguta i određenu količinu zraka. “Mali dječji želudac nije u stanju probaviti, pa višak zraka zajedno s mlijekom izbaci van. To se događa i kod naglih promjena položaja tijela neposredno nakon hranjenja. Zbog nezrelosti sfinktera koji se nalazi između jednjaka i želuca, on se ne zatvara dovoljno i hrana se vraća iz jednjaka na usta van”, objašnjava Nevia Župan sa Savjetovališta Telefončić.

Važno je da roditelji prate stanje svog djeteta: ako dijete samo bljucka male količine mlijeka bez napora, a uz to dobro napreduje, dijete je zadovoljno, ne treba se zabrinjavati. Ali, ako dijete povraća, naročito u mlazu veće količine želučanog sadržaja, ako u sadržaju ima primjese krvi, ako dijete gubi na težini, ako često plače, potražite savjet pedijatra. “Takva stanja javljaju se kod suženja jednjaka, gastroezofagealnog refluksa, bolesti metabolizma, infekcija, i tada je potrebna daljnja obrada kod gastroenterologa”, kaže Nevia Župan.

Da bi se bljuckanje i povraćanje smanjilo, poželjno je češće hraniti dijete da se ne optereti dječji želučić te izbjegavati hlapljivo hranjenje da ne proguta previše zraka. Tijekom hranjenja treba podignuti dijete da podrigne 4 do 5 puta.

Zelena stolica

Broj i izgled bebinih stolica često su razlog zabrinutosti za mlade roditelje. No, prema riječima američkog pedijatra prof. Kena Hallera, gustoća od mekane gline do kajgane je u redu, kao i boje od žute do zelene, ili smeđe. “Zelene stolice se ponekad nazivaju i ‘stolice gladi’, ali ako beba dobro napreduje, znači da nije gladna i nema razloga za brigu”, kaže pedijatrica dr. Giovanna Armano.

“Čvršća ili rjeđa stolica mogu povremeno biti prisutne kod zdravog djeteta, što također nije zabrinjavajuće. Proljevom se smatra samo kada dijete ima tri ili više rijetkih štrcajućih, vodenastih stolica u danu, koje mogu biti i sluzave. Ako takve učestale stolice potraju nekoliko dana, posjetite pedijatra”, kaže pedijatrica.

Što se tiče zaista zabrinjavajućih boja, bijela može biti znak probavnih problema, a crvena ili crna upućuju na krv u stolici, a to može biti znak alergije na neku namirnicu. Ipak, dr. Giovana Armano napominje da se i kod zdravog djeteta može dogoditi da uslijed napinjanja pukne kapilarica i pojavi se par kapi krvi na stolici ili peleni, ali to obično prođe i više se ne pojavljuje. Ako se krv javlja pri svakoj stolici, nužna je obrada. 

Osip

Osip na bebinom vratu ili tjemenu može izgledati zabrinjavajuće, ali mala djeca često imaju različite osipe i većina ih prolaze sami od sebe. Dojenačke akne i osip zbog vrućine nestat će nakon nekog vremena bez ikakvog tretmana, samo koristite nježne sapune i održavajte dječju kožu suhom. Kod nekih kožnih promjena, poput tjemenice, ipak možete nešto učiniti, no za to vam neće trebati liječnička pomoć.

“Kod tjemenice rješenje je redovito pranje glavice blagim dječjim šamponom, nakon čega blago istrljamo ručnikom, kako to područje ne bismo ostavili vlažnim”, kaže pedijatrica dr. Mirjana Kolarek Karakaš. Savjetuje još da se bebino vlasište pola sata prije kupanja namaže maslinovim, bademovim ili čak običnim jestivim uljem koje treba prethodno malo prokuhati pa ohladiti.

“U slučaju tvrdokornih oblika moguće je ulje ostaviti tijekom cijele noći, pod kapicom i ujutro istrljati četkom ili češljićem te isprati blagim dječjim šamponom. Nikako nemojte ljuskice skidati na silu zbog mogućeg krvarenja ili infekcije. Ako nema rezultata ovim jednostavnim metodama, moguće je u ljekarni kupiti gotove pripravke za tu namjenu”, preporučuje pedijatrica te upozorava kako je u slučaju bakterijskih infekcija ili infekcije Candidom nužno potražiti liječničku pomoć.

Pelenski osip također najčešće prolazi kroz par dana uz češće mijenjanje pelena, prozračivanje pelenskog područja i korištenje zaštitne kreme, no ako se stanje pogoršava, možda je riječ o gljivičnoj infekciji za koju vam pedijatar treba propisati posebnu mast. Također, pedijatru pođite ako je dijete mlađe od šest tjedana, ako se uz osip jave gnojni prištevi ili kraste, osip prati povišena temperatura, otečeni limfni čvorovi ili velike kvrge, ako ne izgleda dobro ili gubi na težini, širi li se osip izvan pelenske regije te kada se stanje ne popravlja ni nakon dva do tri dana, unatoč liječenju.

Temperatura

Iako uznemiruje svakog roditelja, a kod nekih čak izaziva strah zvan ‘temperaturofobija’, visoka temperatura sama po sebi ništa ne znači i zapravo je znak nekog zbivanja, odnosno bolesti, objasnio je pedijatar prof. dr.sc. Milivoj Jovančević.

“Neke uobičajene preporuke koje su se provlačile cijeli niz godina i kojih smo se mi pedijatri držali u svakodnevnoj praksi – da iznad određene temperature treba dati lijekove za snižavanje – danas više ne stoje. Prema suvremenim stajalištima, isključivo mjerilo za snižavanje temperature  je opće stanje djeteta. To znači da ako dijete ima npr. temperaturu 37,3  i izgleda umorno i klonulo, treba mu dati lijek za snižavanje, dok djetetu koje ima 39 stupnjeva i jurca po kući, lijek nije potreban”, kaže dr. Jovančević. 

Mnogi roditelji pitaju se treba li se odmah obratiti liječniku kada se djetetu povisi temperatura, a dr. Jovančević savjetuje kako je to potrebno učiniti unutar 24 sata ako je riječ o dojenčadi mlađoj od šest mjeseci. Isto tako, temperatura od 39 stupnjeva Celzijusa i više s tresavicom može biti znak ozbiljnijih infekcija, osobito ako dijete povraća ili ima osip pa je potrebno da dijete pregleda njegov liječnik. No, ako je opće stanje dobro, dijete starije od šest mjeseci može se liječiti kod kuće. “Kod starije djece može se pričekati dva, tri dana jer je moguće da povišena temperatura spontano nestane”, kaže dr. Jovančević.

www.klokanica.hr